Obilježje zdravog odnosa je uzajamno prilagođavanje i poštovanje – prepoznajući da postoje faze. No, šta se dešava kad jedan od partnera odluči da dominira, zlostavlja ili kontrolira…
Psiholozi, pjesnici i obični ljudi složit će se u jednom – ljubav je najljepši začin našeg života. Faza zaljubljenosti ili tzv. pozitivnog uzbuđenja ne traje vječno. Naučnici joj daju otprilike 14 do 17 mjeseci. Tad nastupa ljubav, a ako veza opstane, zahtijeva trud, kompromis i stalno ulaganje u odnos. Šta kad se, u jednom momentu, veza ili brak pretvore u suprotnost? I tu naučnici tvrde da postoji razlika između normalnih razmirica i toga da su veza ili brak postali toksični. Ljudi često zaboravljaju da je svrha veze i braka pružiti osjećaj sigurnosti i emocionalne podrške. U narednim redovima pogledajte znakove toksične veze ili braka, te načina na koji se povući iz takvog odnosa…
Kriza – klizite prema toksičnom
Ne poštujete se
Na početku veze ili braka sve izgleda savršeno, no vremenom otkrivamo mane druge osobe. “Morate poštovati to što ljudi konačno pokažu kakvi su”, kaže Megan Hunter, autorica knjige Bait & Switch: Spašavanje vaše veze nakon što se nevjerovatna romansa pretvori u iscrpljujući haos.
– Podsjetite se da vaš mozak drugačije radi, a tražiti od partnera da se odjednom promijeni je kao da tražite od nekoga da promijeni boju kože.
Nesvjesno ste se udaljili
Tokom godina parovi se mogu pretvoriti u menadžerski tim zahvaljujući ogromnim listama obaveza koje uključuju sve, od upravljanja kreditima, do brige o djeci i ostarjelim roditeljima.
– Do desete godine brak ili veze liče na vezu dvoje cimera – kaže Debrena Gandy, autorica knjige Ljubavne laži. Vaša komunikacija postaje fokusirana na poslove, a ne na teme koje se odnose na vas dvoje. Najlakše rješenje za spas – da jednom mjesečno izađete sami. Odredite datum i izađite kao da se zabavljate.
Ne ulažete dodatni napor
Sjetite se kada ste prvi put počeli izlaziti – proveli ste sate spremajući se za susret. Tzv. faza medenog mjeseca već najavljuje da je to nešto što će biti završeno. To može dovesti do toga da svog partnera uzimate zdravo za gotovo i da izgubite poštovanje jedno prema drugome, što zauzvrat može potaknuti emocionalnu ili fizičku nevjeru, ogorčenost i česte sukobe.
Igra krivice
U braku i vezi se dešava život – nekome nedostaje račun za kreditnu karticu, neko zaboravi godišnjicu i tako dalje. Prestanak preuzimanja odgovornosti za greške bez želje da se poboljšate može početi da narušava vašu vezu ili brak.
Bez intimnosti
– Braku i vezu ne čini samo tjelesna povezanost, već povezanost srca. Kada ti trenuci bliskosti, u smislu fizičke blizine i emocionalne povezanosti nestanu, posljedica može biti optuživanje partnera da ne ispunjava vaše potrebe, što se onda može iskoristiti za opravdanje nevjere.
Niste najvažniji
– Naravno, vaša djeca su izuzetno važna. Ali, ako ste u mogućnosti vezu sa partnerom učinite prioritetom broj jedan u vašem braku i oni će imati koristi. Vitalnost tog partnerstva stvaraju kućno okruženje u kojem su i djeca sretna. U odnosima u kojim žena radi sav posao kod kuće, a muškarac je pasivan, žena postaje ogorčena zbog preopterećenja.
Kontrola bez granica
– Znak broj jedan za toksičnu vezu je ako jedan partner smatra da ima pravo da provjerava e-poštu, SMS i Facebook poruke druge osobe. To je moderna verzija isprobanog i stvarnog problema – osjećaj da ne možete razgovarati s prijateljima i porodicom. Ili da morate prijaviti šta radite i gdje ste u svakom trenutku.
Emocionalno zlostavljanje
Ono je jednako ozbiljno kao i fizičko zlostavljanje . Neprihvatljivo je. Ali, nekad žene, ponekad predugo zanemarujemo unutrašnji osjećaj u nadi da će se stvari vratiti na staro. Međutim, ako ste u toksičnom braku ili vezi i to traje godinama, potrebna vam je pomoć stručnjaka i mreža podrške koja vam može pomoći da vas usmjeri na jasan, siguran put.
Crvena linija za kraj
– Nedostatak podrške je prvi na listi crvenih znakova za kraj. Zdrave veze su bazirane na obostranom zadovoljstvu uspjehom obje strane na svim poljima života. No, kad počne takmičenje – vrijeme je za kraj.
– Toksična komunikacija sa sarkazmom i kritikom predznak je prekida odnosa.
– Zavist i ljubomora na partnera u nekim razumnim granicama postoje, ali kad postanu opsesivne- kraj je blizu.
– Stalna kontrola u smislu objašnjavanja, gdje se nalazite do toga kojom brzinom ste odgovorili na poruku.
– Stalno laganje o tome gdje se nalazite i s kim u smislu da ne želite da dijelite vrijeme s partnerom ili da objašnjavate detalje…
– Dijeljenje finansija s partnerom uključuje dogovor o tome kako će se trošiti ili štedjeti novac. Ako jedan partner stalno ne poštuje taj dogovor – zvoni za uzbunu.
– Prestali se da se družite s prijateljima ili viđate porodicu. Sve slobodno vrijeme ste posvećeni partneru.
– Ne bavite se hobijima koje ste nekada voljeli, zanemarili ste zdravlje i žrtvovali svoje slobodno vrijeme, jer vaš partner to ne odobrava.
– Stručnjaci kažu da je to tzv. hod po ljusci jajeta. Brinete se da ćete iznošenjem problema izazvati ekstremnu napetost, pa ćete šutjeti izbjegavajući sukobe i sve probleme zadržati za sebe.
Odlučili ste se prekinuti toksičan odnos – šta sad?
– Okružite se ljudima i recite im šta prolazite. Nemojte kriti onima koji će vam pružiti podršku. Napravite plan od toga gdje ćete stanovati do svih sitnica, te kako ćete se nositi s posljedicama.
– Ako niste zaposleni – vrijeme je da nađete načina da se pokrenete. Finansijska neovisnost je veoma važna u ovom procesu.
– Potražite i stručnu pomoć – psihologa, pravnu pomoć ili pomoć policije ukoliko je potrebno. Obratite se grupama za podršku, razgovarajte s ljudima koji su i sami izašli iz toksične veze.
– Veoma je važno da prekinete sve kontakte s osobom koju ostavljate jer su toksični ljudi vrlo uporni. Ako trebate podnijeti zabranu pristupa, napravite to. Ako imate zajedničku djecu, a bili ste u nasilnoj vezi, neka se daljnja komunikacija odvija preko advokata.
Nermina VEHABOVIĆ- RUDEŽ, psiholog
Važno je stvari nazvati pravim imenom
– Odnose generalno dijelimo na kvalitetne i nekvalitetne. Zajedničko im je da su bazirani na uvjerenjima. Najčešće je to ono tradicionalno – vjerujemo da mi imamo pravo da mijenjamo drugu osobu tj. da drugi vide svijet našim očima. Ako to nije slučaj naša je zadaća da to promijenimo.
Dakle, toksične veze, odnosno nekvalitetne partnerske veze su one koje iscrpljuju osobe u psihološkom, a samim tim i fizičkom smislu. U njima ne zadovoljavamo naše potrebe uz drugu osobu.
To su psihološke potrebe koje pokreću sve. Kad nisu adekvatno zadovoljene moramo se sklanjati ili smo agresivni ili nam ne odgovara partner po životnim vrijednostima, ali pokušavamo da održimo tu vezu. Dakle, svaka veza za nas nije dobra ako u njoj ne možemo zadovoljavati svoje psihološke potrebe ili ometamo onu drugu stranu da to učini. To su veze u kojima postoji psihološko nasilje, te fizički, materijalni ili seksualni pritisak na drugu osobu – gdje se ona neugodno osjeća u tom odnosu iako je, možda, sve krenulo iz ljubavi.
Izlazak iz takvih nasilnih odnosa je težak i mora biti postepen. Uzmimo za primjer mladu osobu koja vjeruje u sebe i ušla je u vezu. Izabrala je osobu za koju smatra da joj treba pripomoći, zaljubila se i ušla u odnos sa veliki očekivanjima. I u jednom trenutku vidi kako se druga osoba promijenila. Počinje da je ucjenjuje, optužuje, okrivljuje, zabranjuje i ljubomoriše i ona ne zna kako da izađe iz svega toga. To stvara unutarnje i vanjske konflikte. Takva veza iscrpljuje. Često žene koje su u takvim vezama, a sad ima takvih muškaraca, gube na samopouzdanju i nemaju priliku i snagu da izađu. Šta im je potrebno? Nazvati stvari pravim imenom. Prvo se stvari moraju prepoznati, prihvatiti da su takve – korak po korak… I onda slijedi napuštanje takve veze. Tada svima treba podrška poput prijatelja ili rodbine, onima kojima osoba vjeruje, koji neće davati svoj sud o toj vezi nego biti tu za tu osobu. Neće okrivljavati i neće pritiskati. Tu su i psiholozi. I kad se brakovi ili veze formalno završe tj. razvedu ili prekinu to ne znači da nasilna osoba neće pokušati da nastavi da na osobu vrši pritisak- posebno ako u tom odnosu imamo djecu. Onda su često djeca ti koji su alat za nastavak nasilnog odnosa – ucjene ili kritike, kontrole vremena i načina na koji se živi. Treba dosta psihološke snage da se to izdrži- advekvatna podrška je bitna. Kad je nasilje u pitanju, potrebno je zatražiti pomoć policije ili suda. Ono što želim da naglasim- iako se osjećaj tuge javi nakon izlaska iz takve veze i to je normalno. Ne tuguje se zbog osobe koju smo ostavili koja je bila nasilnička – nego tugujemo što ta veza nije uspjela, što se uložilo puno energije. Tugujemo nad gubitkom ideala.