„Pariz je toliko divan da je dovoljno samo šetati njegovim ulicama, uživati u ispijanju kafe u jednoj od mnogih, gotovo romantičnih, bašta kafe barova, trenutku kada galebovi nadlijeću prekrasne pariške mostove, zvucima uličnih i metro svirača. Vidjet ćete, uopće nije teško zaljubiti se u Pariz napisala je za naš magazin Selma, komercijalna direktorica kompanije Megamix d.o.o., te s nama podijelila nevjerovatne impresije o gradu svjetlosti
Tekst i foto: Selma Kurtović
Svake druge godine, u mjesecu oktobru, Pariz postaje centar svjetske prehrambene industrije. SIAL, najveći međunarodni sajam prehrambenih proizvoda sa 7.200 izlagača, tokom svega pet dana trajanja, privuče oko 300.000 posjetitelja iz 200 zemalja. Zaista impresivne brojke! Ali ono što oduševljava kada je SIAL u pitanju nisu samo brojke. Nevjerovatna je činjenica da smo svi tu s istim ciljem: svi imamo istu potrebu – da se predstavimo u najboljem svjetlu kako bi povećali svoje šanse za uspjehom i ostvarenjem novih poslovnih prilika.
Ogromni štandovi velikih svjetskih proizvođača, ljudi u odijelima, hiljade sastanaka koji se odvijaju istovremeno je sve ono što čini Sial impresivnim. Impresivna je energija 300.000 ljudi, impresivna je sva ta gužva. Impresivna je energija ljudi u vozu – dok stojimo 45 minuta u vozu u takvoj gužvi u kojoj osjetite disanje svake od osoba pored vas, niko ne pokazuje znakove nervoze ili nezadovoljstva.
Svi su nasmiješeni, pričljivi, spremni upoznati se s ljudima koji možda baš u tom gaze njihove ciple, razmijeniti iskustva tog dana. Lijepo je čuti toliko različitih jezika u nekoliko kvadratnih metara. Na različitim jezicima svi međusobno prepričavamo isto – ko nas je od izlagača najviše oduševio, gdje vidimo najveću priliku današnjeg dana, kakvi su naši planovi za sutra. Navečer kada se sretnemo na ulicama Pariza svi se veselo pozdravljamo.
Jedno jutro smo kolegica i ja imale sreću da sjednemo u vozu. Pored nas je sjedio stariji gospodin čija će me energija vjerovatno do kraja života inspirirati. Gospodin 70-ih godina je došao iz Jordana, pun energije i želje da ostvari neke nove prilike i upozna nove ljude. Duhovito nam prepričava kako je jedne prilike na putu za SIAL u vozu sklopio posao s Italijanima i kako i danas sarađuje s njima. „They made me an offer I couldn`t refuse“, rekao je oponašajući Marlona Branda u filmu „Kum“. Po izlasku iz voza shvatila sam da se gospodin prilično otežano kreće, ali strast koju je imao u očima zbog činjenice da će uskoro ući u jednu od sala je sve to stavljala u drugi plan.
Ono što je nevjerovatno kada je u pitanju Pariz jeste da energija nikada ne iznevjeri. Nakon prohodanih 15-20 km na sajmu, bez potrebe za pauzom, istrčavamo iz metro stanice kako bismo što prije ugledale svjetla Pariza. Ovo je bila moja treća posjeta Parizu i odlučila sam je iskoristiti kako bi istinski uživala. Ovaj put nismo namjenski obilazile sve te turističke atrakcije po kojima je Pariz poznat, ljudima koji ga ranije nisu posjetili.
Pariz je jedan od onih gradova za koje sam oduvijek mislila da su previše iskomercijalizirani i da su negdje usput izgubili dušu. Već prvi odlazak u Pariz me je itekako razuvjerio! Pariz jeste duša! Sve te divne ulice, sve te prekrasne male bašte kafića i restorana, ulični prodavači, svirači i slikari predstavljaju Pariz. Ovaj put sam odlučila uživati baš u tome – jutarnjim kroasanima, poslijepodnevnim šetnjama Parizom, večerama koje uključuju što više vrsta francuskih sireva, divnim pariškim uličicama i pariškim lokalima.
Aux Trois Mailletz je vjerovatno jedan od najinteresantnijih lokala u kojima sam ikada bila. Lokal u kojem je nekada nastupala slavna Nina Simone vjerovatno izgleda isto kao što je izgledao prije 30-40 godina. Bar sam sigurna da ga još uvijek krasi jednaka, magična atmosfera. Piano bar s prekrasnim pjevačima, podrumski prostor u kojem se dešava magija – nastup ljudi koji sigurno nisu ništa manje dobri u pjevanju i performansu od svjetski poznatih izvođača, atmosfera koja je toliko magična da posjetitelju sve vrijeme djeluje kao da je upao u predstavu i da ništa oko njega nije stvarno.
Neću posebno pisati o standardnim turističkim atrakcijama, to je nešto o čemu možete pročitati iz mnogo izvora na internetu, ali dat ću par savjeta: obavezno se popeti na Eiffelov toranj navečer jer pogled na svjetla Pariza zaista oduzima dah. Dah će vam oduzeti i pogled s katedrale Notre Dame.
Ispred Notre Dame se nalazi i „Point zéro“, polazna tačka po kojoj se mjere sve udaljenosti od Pariza. Neki kažu da ako ako stanemo na tu tačku, to će nam donijeti sreću i jednog dana nas vratiti u Pariz. Mene je vratilo. Obaveznu šetnju Montmartrom, dijelom koji je zadržao stari izgled Pariza, treba završiti predahom na stepenicama ispod Bazilike Svetog Srca (Sacre Coeur). Tu ćete uživati u društvu mnoštva mladih ljudi od kojih uvijek neko svira gitaru i svaki put dođe do spontanog mini koncerta u kojem učestvuju baš svi. Idealan način da zaista osjetite nevjerovatnu raskoš u kojoj su uživali nekadašnji vladari jeste da posjetite Versailleski dvorac, u kojem je živio francuski kralj Luj XIV. Već pri prvom pogledu na dvorac, jasno je da je izgrađen da impresionira.
Kartu za muzej Louvre, obavezno, kupite online kako biste izbjegli dugački red za ulaz u muzej, online kupovinom imate „skip the line“ pogodnost. Obratite pažnju na zvuk škljocanja fotoaparata ispred Mona Lise.
Ako ostajete svega nekoliko dana, ne trčite da vidite baš sve. Pariz je toliko divan da je dovoljno i samo šetati njegovim ulicama, uživati u ispijanju kafe u jednoj od mnogih, gotovo romantičnih, bašta pariških kafe barova, trenutku kada galebovi nadlijeću prekrasne pariške mostove, zvucima uličnih i metro svirača.
Vidjet ćete, uopće nije teško zaljubiti se u Pariz.