Majčinu snagu, borbu i požrtvovanost ništa ne može nadjačati! O tome svjedoči priča Tanje Živković iz Potočana, sela nadomak Prnjavora, majke dječaka Uroša kojem je dijagnosticiran rijetki De Grouchy sindrom. Ova maštovita žena, kako bi pomogla sinu, osmislila je čaroliju koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Piše: Indira Delić
Ovo je priča o porodici Tanje Živković. O hrabroj majci i osmogodišnjem dječaku Urošu, koji uprkos brojnim preprekama velikim koracima idu naprijed, ne osvrćući se nazad.
Sreću stvara ono što jesmo
Iako su ljekari imali loše prognoze za Ukijevo, kako od milja zovu Uroša, stanje, mama Tanja odlučila je otići korak ispred i ne dozvoliti da bolest u potpunosti savlada njeno dijete.
– S razlogom mogu kazati da sam kao majka i žena ponosna na svoja tri sina Ukija, Miljana, Stefana i muža Borislava. Uroš je rođen jedne sunčane subote i kako je iznenada došao tog dana na ovaj svijet, tako je i danas iznenađenje ovom svijetu. Možda smo mi na malo drugačiji način stvorili svoju bajku, ali u principu svi svoj život stvaramo onako kako ga mi vidimo. Važno je da prihvatimo sve što se nađe na našem životnom putu, bez pitanja: “Zašto baš mi?”. S razlogom smo odabrani. O nama ovisi hoćemo li od svog života stvoriti bajku ili tragediju. Našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo – kazala je na početku našeg razgovora Tanja.
Uroš je rođen s izuzetno rijetkim i doktorima malo poznatim De Grouchy sindromom. Jedini je na evropskom kontinentu, a i u svijetu je svega nekoliko osoba koje imaju ovaj sindrom. Uki od svoje četvrte godine ne čuje i ne govori. Naši doktori nisu znali šta je u pitanju, pa je Tanja sa suprugom morala istraživati.
– Svako dijete je dar od Boga i nikad to ne smijemo zaboraviti. Svako dolazi s razlogom i na ovom svijetu ima svoju misiju. Kao i svi roditelji koji se nađu u sličnoj situaciji, u nekom trenutku smo znali zapitati se šta će biti s našim djetetom kada jednoga dana nas ne bude. Obuzeo bi nas strah, ali ne zbog nas, već zbog Ukija. Zbog toga pokušavamo da Ukijevu čokoladnu bajku postavimo na noge kako bi mogao sam da se izdržava, ali to za sada ide veoma teško, jer institucije, opterećene neprilagođenim zakonima, često nemaju dovoljno osjećaja. On je za nas nagrada. Dijete koje nas je učinilo boljim ljudima. Naš život oplemenilo i našu ljubav samo učvrstilo. Da se nije rodio, ko zna kakvi bi bili naši životi i da li bismo bili ovo što smo danas – sretni i ponosni roditelji.
Velika borba
Uki i Tanja imaju posebnu konekciju. Naša sagovornica tvrdi da je taj odnos veoma teško opisati riječima. Za njih dvoje ne postoje prepreke.
– Možda drugima nije razumljivo, ali vremenom se čovjek navikne na sve. Pored gestikulacije ponekad koristimo slike kada želimo nešto da mu pokažemo ili pojasnimo. Nas dvoje smo imali izuzetno teške momente, ali upornošću i ljubavlju sve prepreke smo manje-više savladali. Neke bitke smo dobili, a neke i izgubili, ali sve to je sastavni dio života.
Ukijeva čokoladna bajka je nastala sasvim slučajno, prije nekoliko godina, kao radna terapija. Tanja je došla do ideje da se poigra s čokoladom o kojoj prije toga ništa nije znala. U početku je to bilo poprilično neuspješno, ali danas, upornošću i radom stvorili su pravu čokoladnu bajku.
– U potrazi za najboljim načinom da Uki počne komunicirati sa svijetom, ali i da razvija svoje grafomotoričke vještine, nastala je radionica kroz koju je junak ove bajke našao način da pokaže šta misli i osjeća. Danas uživamo u smišljanju novih čokoladica. Ukijeva omiljena čokoladica je mali anđeo, a ujedno to je i prva čokoladica koju smo nas dvoje napravili – kaže Tanja, te dodaje:
– Ovo još uvijek nije porodični biznis. Trenutno nismo u mogućnosti, ali nam je plan za budućnost da otvorimo našu radnju u kojoj će Uki raditi i provoditi svoje dane, a ne biti zatvoren u kući. Mi želimo da se osjeća društveno korisnim i da ima svoj smisao. Za sada slatkiše poklanjamo drugarima. Odlazimo na sajmove kada nas pozovu da vidimo kako ljudi reaguju na nas i da li im se dopada to što radimo. Prije godinu dana je izašao “Prvi Ukijev kuvar” i svi koji žele mogu da ga poruče kod nas. Pored recepata, u knjizi smo ispričali i priču o našem Ukiju.
Plavi anđeo
– Uroš je naš mali plavi anđeo koji ovaj svijet boji najljepšim bojama ljubavi i dobrote. Dječak koji će vas osvojiti na prvi pogled. Teško je opisati takvo dijete. Trebate ga upoznati da bi razumjeli o čemu mi pričamo. Ljekari su nam nakon niza problema rekli da će naš Uki, ako preživi, u najboljem slučaju biti kao biljka. Danas, osam godina kasnije, iako ne čuje i živi u svijetu tišine, ide na folklor, od svoje pete godine crta i stvara svoj svijet mašte. Pohađao je NTC radionice. Trenira atletiku i kilometar pretrči za manje od sedam minuta. Od septembra, nakon duže borbe s institucijama, krenuo je u školu Budućnost u Derventi, a i u školu sporta Sunce u Banjoj Luci.