Uvijek je samo do nas. Mi biramo kako ćemo

 „Ljubaznost i otvorenost, dobra namjera i malo dobre volje su dovoljni da ova i svaka druga grupa bude sasvim ugodno mjesto za život“

Piše: Najra Krvavac

Već dugo, otkako mi je dijete odlučilo da je prestar da sa mnom ide na more, godišnji odmor gledam organizirati u septembru i na njega ići sama s ćukom. U junu smuvam najbolju prijateljicu i ukrademo nekoliko samo naših dana na moru, juli mi je već prevruć, a august i prevruć i prenakrcan narodima i narodnostima. A, kako je meni otići na Korčulu kao nekom iz Tuzle skoknuti u Živinice, odem i u ovim mjesecima na nekoliko dana, ali to ne računam u godišnji odmor, jer najčešće i tada radim, samo s drugog mjesta.

Septembar, dakle. More i godišnji. Samo što ovo nije priča o mom godišnjem, nego o važnosti funkcionalne zajednice. A, ona ide ovako, i važno mi je da vam je ispričam u ovom mjesecu kada biramo.

Ove smo godine već na prvomajskom roštilju odlučili da u taj mali komadić raja, u uvalu bez struje, vode i, najvažnije, internet signala, idemo skupa nas troje, dva prijatelja i ja. Kasnije u toku ljeta su nam se u ideji pridružili njih još šestero, a i ovaj odmetnuti iz prve rečenice je odlučio da me počasti jednim vikendom svog prisustva. Plus moje malo kumče S., plus ćuko. Tako nas se posljednjeg augustovskog dana u vali našlo toliko da mi je kolumna prekratka da sve nabrojim: dvije su nam kuće bile skoro tijesne. Skoro, kažem, jer gdje čeljad nije bijesna…

Krenuli smo totalno spremni. Prije polaska napravili smo menije šta kuhamo, prema njima spisak namirnica koje nam trebaju i pregledali kataloge s akcijama u supermarketima, a dio novca smo odvojili za zajedničku kasicu, ribu i vino. Pažljivo smo izračunali sve troškove, to podijelili na ravne časti, kupili i donijeli. Naredne dvije sedmice sam kuhala, jer nema ničeg boljeg od kuhanja na moru, ekipa je pomagala u pripremi i raspremanju i, najvažnije, uslast jela. Ukupno je, dakle, deset odraslih ljudi i jedno malo biće, svi različitih navika, želja i potreba, boravilo na relativno malom prostoru u, pazite sad – savršenom, besprijekornom skladu. Svako je radio ono što najviše voli, ali poštujući privremenu zajednicu i doprinoseći zdušno njenom funkcioniranju da svima bude ugodnije. Nikom od nas to nije suštinski važno, ali je dobro pripomenuti za ovu priču i to da smo svi i različitih opredjeljenja i vjerovanja. Zajedno smo ispijali kafe i bevande, puno smo razgovarali i još više smijali. Zaključak: jedan od najboljih i najzabavnijih odmora ikad. I najpovoljnijih. Bilo je i onih koji su jutro prije polaska malo suzicu pustili.

Htjela sam reći, zajednice odlično funkcioniraju – ako se svaka jedinka iskreno potrudi u nju uložiti ono u čemu je dobra, zadržavajući pravo na vlastiti mir i lični integritet. Ljubaznost i otvorenost, dobra namjera i malo dobre volje su dovoljni da ova i svaka druga grupa bude sasvim ugodno mjesto za život. Svi različiti i svi sretni što nam različitost daje više mogućnosti da se upoznajemo i jedni od drugih učimo.

Nije, dakle, u rukama drugih kako će nam biti. Do nas je. Uvijek je samo do nas.

Mi biramo kako ćemo.

Hajde da danas idemo s tim.