Ana Cvjetković je inspirativna mlada žena koja vješto balansira između različitih poslovnih uloga, pri čemu svaka odražava njenu strast, posvećenost i energiju.
Iako Anin život nije statičan, uspješno je pronašla način da poveže profesionalne izazove sa svojim privatnim strastima.
Novinarka ste, voditeljica, sportistkinja, instruktorica zumbe, influenserica… Kada analizirate svoj poslovni put, šta ste najviše naučili o sebi kroz sve te različite uloge? Koji je bio vaš najveći izazovu balansiranju tih karijera?
– Priznajem divno je imati priliku okušati se u različitim sferama i profesionalnostima, te ispuniti neke svoje želje i ljubavi. Moja sreća je da su sva ta polja uvezana i da sam stvarno do sada imala priliku uživati i raditi u full kapacitetu i bez ikakvog grča. Znam da je to danas jedan veliki blagoslov, da posao koji obavljate ujedno i iskreno volite. Beskrajno sam zahvalna na tim prilikama. Najveći izazov u poslu je pronalazak granice, treba znati nekad i stati, odmoriti, otpustiti. U želji da napravimo više i bolje, doživimo ono što mi popularno zovemo burn out i onda od jedne lijepe poslovne priče, nerijetko sebi napravimo dodatni pritisak u životu, glavi. I definitivno balans privatno/poslovno. Zbog posla na televiziji, posla koji nikad ne spava, posao sam nerijetko nosila kući, a to nikako ne preporučujem. Zato
ponavljam, granice i granice!
Vaša strast prema sportu i zdravom životu je očigledna. Koje su to zdrave navike koje redovno prakticirate i kako biste savjetovali čitateljicama da ih uključe u svoju svakodnevnicu?
– Kakva je samo sreća biti u sportu od malih nogu, smatram da je to ključno i za razvoj ličnosti, karaktera, radnih navika, discipline… brojni su benefiti. Ali, ono što je meni od izuzetne važnosti, kada pričamo o zdravim navikama, to je sedam-osam sati sna, raniji odlazak na spavanje, zdrava i izbalansirana ishrana, a onda odmah poslije toga aktivnost.
Znam da ponekad vrijeme i druge životne okolnosti ne idu na ruku, ali minimum tri puta sedmično posvetiti vrijeme sebi u tjelovježbi, sve dodatno je bonus, ali ovo je neki minimum za koji smatram da većina može ispoštovati. I da, priprema hrane kući i nositi svoje obroke, u školu, na posao, na put… tako nikada ne padate u iskušenje da prekršite neki svoj plan i cilj, te znate šta unosite. A, i finansijski je isplativije.
Društvene mreže postale su snažan alat u vašem životu, bilo za posao, bilo za povezivanje s vašim poštovaocima rada. Kako biste opisali svoj odnos prema njima? Koje vrijednosti želite prenositi svojim pratiteljima, i kako održavate autentičnost u tom virtualnom svijetu?
– Društvene mreže su snažan alat u svim segmentima i rekla bih, prilično sigurna, u životima mnogih. Bilo da ste dio marketing svijeta u digitalnoj sferi ili samo vodite svoje mreže na kojima objavljujete kontinuirano životne trenutke sa deset ili 10.000 ljudi, svejedno je.
Činjenica je da su društvene mreže danas ozbiljan posao i na moju sreću, taj dio posla mogu nositi sa sobom gdje god da se nalazim. Imam izuzetno poštovanje prema svakoj osobi koja je odlučila da kontinuirano prati moj rad i želju da prezentiram nešto lijepo. Često naglasim da je važno znati da na mrežama postojimo zbog ljudi i njihovo povjerenja, jer bez njihove podrške, nemate ništa. Bar u ovom digitalnom svijetu. Mnogo se priča o vrijednostima, prezentira se svašta, ipak puštam da upravo taj moj odnos, ali i ponašanje na mrežama priča za mene. Oni kojima se to sviđa, ostanu, onima kojima ipak to ne odgovara, znaju kako si mogu pomoći. I to je jedna ljepota društvenih mreža, imate mogućnost pratiti, slušati, gledati, samo ono što je vama zanimljivo. Što se tiče autentičnosti, za to ne brinem, jer ja sam ja, niti mogu, niti želim biti neko drugi. Svako ima svoju publiku i trebalo mi je neko vrijeme da to apsolviram, ali jesam. Šta god da radite, činite, predstavljate, budite sigurni da ćete imati
sljedbenike, jer stvarno svaka roba ima svoga kupca. Sad, je li to nažalost ili na sreću, vjerujem da bismo mogli diskutirati…
Nedavno ste imali svadbu koja je privukla mnogo pažnje. Šta je bilo posebno u tom danu, a šta je bilo najizazovnije pri organizaciji svega toga, s obzirom na vaš užurban način života?
– Da, to je bio naš dan iz snova. I na tome sam beskrajno zahvalna. Još uvijek, kada pogledam snimke ili fotografije, ne mogu da vjerujem da je sve bilo tako lijepo. Ne pretjerujem kada kažem da je sve bilo posebno taj dan. Što se pripreme i izazova tiče, jedino to što nisam sve vrijeme bila u BiH, a malo sam control freak za takve stvari, pa sam dosta putovala kako bih sve to napravila bez greške. Neskromno, ali moj trud se itekako isplatio.
Praznici su pred vratima. Kako se pripremate? Imate li specifične porodične tradicije koje njegujete, ili ste ove godine odlučili nešto novo uvesti?
– Božićni blagdani su moji omiljeni trenuci u godini. To je zaista čarobno vrijeme, ispunjeno ljubavlju, toplinom i zajedništvom. Među našim porodičnim tradicijama, osim što se svi trudimo okupiti, najposebnije mjesto zauzimaju bakini recepti. Njeni savršeni recepti za slastice i slana jela, koji se brižno prenose s koljena na koljeno, neizostavan su dio naše božićne trpeze. Svaki zalogaj nosi s sobom priču, ljubav i sjećanja na prošle generacije, čineći blagdane još posebnijima.
Kako uopće uspijevate stvoriti posebnu atmosferu za porodične trenutke s obzirom na to da ste stalno u pokretu? Koliko vam znači imati tih nekoliko dana pauze u kojima se možete potpuno posvetiti porodici i svojim najbližima?
– Nikada se neću naviknuti na nedostajanja za blagdane, zbog našeg odsustva iz BiH, znamo ponekad samo on i ja biti za stolom, ali Bože moj, to je život, bila bih nezahvalna da na to gledam negativno pored svih blagodati koje imam. Zbog posla kojim se suprug bavi, često utakmice budu svega dan prije ili dan poslije blagdana, pa nam to onemogućava putovanja kući ili negdje drugo, a ja ga nikad ne bih ostavila samog za blagdane. Moj dom je gdje je on.
Koje su to najvažnije životne lekcije koje ste naučili u 2024. godini i kako ćete ih primijeniti u narednoj? Ima li nešto što biste voljeli da ste drugačije uradili?
– Učim se strpljenju, ali iz godine u godinu sve mi ide bolje, ili godine čine svoje. Naučila sam također da otpustim polovična prijateljstva, mlake odnose, relacije, loše poslove, nazovite kako želite, bez da tražim krivca i neka objašnjenja. Jednostavno ponekad, uz najbolju namjeru neki odnosi ne mogu ponuditi ništa više sem površnosti ili interesa. I to tako treba i nazvati i spremiti u ladicu istog imena. Po ko zna koji put shvatila sam koliko smo maleni i nemoćni nad prirodom, ali i ljudskom gluposti koja nema kraja. Jer, nažalost mnogo života nam je odnijela ova 2024. godina. Voljela bih da u tom kontekstu mogu ljepše govoriti.
Također, ono što ću definitivno ponijeti u Novu godinu, činjenicu da ponekad stvarno, pravim
ljudima, ne moramo toliko objašnjavati sebe, opravdavati se, jer svakom je istina ono u šta
bira vjerovati, a vrijeme je najbolji saveznik i kad tad, pokaže sve kristalno jasno. Tako da,
evo to bi bio moj zaključak.