“Mali su i lako ih je previdjeti, ali ćete ih prepoznati po svjetlosti i dobroti koju vam nose”
Piše: Najra Krvavac
Sličica 1
Sjedim s dragim F. u pauzi od posla. Oboje smo na zadatku na istom događaju. Dok ga slušam kako mi govori razmišljam o tome zašto se, pobogu, ne viđamo češće i više. F. je drag, topao i dobar čovjek do mjere da čak i njemu samom smeta što ga svi volimo. Nema zabilježenog slučaja da je nekada, ikada, neko, iko, bio ravnodušan prema njemu. Ista smo generacija, odgajani na istim vrijednostima, ali im prilazimo iz dijametralno različitih uglova: F. je časni vjernik koji poštuje propisano, a ja sam agnostik. Priča mi o vjeri onako kako je on doživljava, ne dajući nimalo kredita onima koji u vjeru utjeruju strahom, prijetnjama o vječnim vatrama.
– To je između tebe i Njega. I to što jeste nije strah, nego ljubav.
Poslije, dok radim, vozim, kuham i hodam razmišljam koliko me je, potpuno neočekivano, a snažno, potresla ta rečenica. Razmišljam o F. i kako bih voljela da imam njegovo srce. Dobro i toplo. I kako mu zavidim na ljubavi.
Sličica 2
Na subotnjem smo roštilju ispod Igmana. Konačno je sunce, ljeto i toplo, u majici sam kratkih rukava. Lijevo od mene čovjek blagog lica i dobrih očiju divno svira gitaru. Smijemo se, puno i glasno, i jednako glasno pjevamo. Puno nas je i svi smo približno ista generacija, odgojena na istoj muzici, iz memorije besprijekorno vadimo sve tekstove svih pjesama iz osamdesetih. Već je kasno i s Igmana silazi vjetar. Prijateljica ustaje i nakon nekoliko trenutaka mi na ramena spušta džemperak, i dok ga spušta kratko mi svojom malom šakom stegne desno rame. Bez riječi, nisu nam se čak ni pogledi sreli. Nastavlja pjevati.
Danima kasnije me ta minijatura hrani toplinom. Tražeći katarze u definicijama, zaboravila sam pogledati na znakove koji su mi spušteni u krilo. Ili na leđa, tačnije. I duboko sam ganuta tom malom gestom prijateljstva, a zahvalna krupnim i toplim suzama.
Sličica 3
Vlado je bio tu samo 24 sata, s prijateljima je došao na koncert. Evakuirala sam se iz stana i pustila ih u miru, pa se skoro nismo ni vidjeli. Opraštamo se na benzinskoj pumpi. Grlim prvo njegovog prijatelja, dječaka krupnih plavih očiju u kojima je čitav svemir, čestito i pametno čeljade. Ispravno. Okrećem se mom Vladi i spuštam mu obraz na prsa. Grli me tako da mi oba otvorena dlana krupnih šaka stavi na leđa. Spušta se tik iznad mog uha i šapće: “Čuvaj se, doći ću ti brzo da provjerim”.
Malo kasnije, u praznom stanu gledam udubljenja na jastucima na kojima su spavali i razmišljam koliko je dobrote i pameti u tim glavama koje su tu ležale. I kako sam oplemenjena s ta dva zagrljaja da mi čitavo ljeto potraje.
Htjela sam reći, tražite znakove. Mali su i lako ih je previdjeti, ali ćete ih prepoznati po svjetlosti i dobroti koju vam nose.
I sretno vam ljeto!